Pogledajte i službeni životopis. Životopis - službeno

Što je važno u životopisu jednog slikara? Mjesto rođenja, škole koje je pohađao, utjecaje kojima je bio izložen? Izložbe u kojima predstavlja svoj rad?
Kod mene je sve nekako isprepleteno i objedinjeno u različitostima, i bile su mi potrebne godine da te proturječnosti pomirim, da na njih pristanem i naučim s njima živjeti.

U meni se zagrlio jug i sjever Hrvatske, moji korijeni su dijelom sa otoka Šolte, a dijelom iz Moslavine. Sticajem okolnosti rodila sam se u Splitu a sve za moj razvoj važne škole, (uključujući i Akademiju Likovnih Umjetnosti) završila sam u Zagrebu. Kasnije me put odveo u Beč gdje sam magistrirala i u slikarskom smislu odrasla.

Nakon duge potrage, istraživanja raznih slikarskih tehnika i igranja s raznim motivima u svemu tom me pratio osjećaj nedovršenosti. Ideja o slikanju Anđela stvarala se godinama i dozrijevala polako kao što dozrijeva plod jabuke u voćnjaku.

Proučavala sam Anđele kroz povijest umjetnosti, promatrala kakva su im obličja davali pojedini stilovi i epohe. Zatim sam čitala i uspoređivala sve dostupne izvore, podjele na korove I redove, no većina toga djelovalo je na mene kao prilično suhoparna i složena građa, jer u pojedinostima tih podjela se gubila svaka čarolija i neposrednost. Izostala je bajka.

Sve u meni govorilo mi je da tu priču treba pričati jednostavno i neposredno iz srca, drugom srcu koje razumije. Priroda moje osobne potrage za Anđelima je takva da su me Oni uvijek usmjeravali prema drugim ljudima, Njihove poruke najčešće su bile izgovorene kroz ljudska usta, prikazane ljudskim postupcima. Objavilo mi se kao spoznaja - želiš li čuti Anđele, počni osluškivati druge ljude

Da bi se osjetilo prisustvo Anđela, nije potreban posrednik. Važno je samo otvoriti se novim iskustvima , pročistiti srce, ne očekivati jeftinu senzaciju, i biti spreman na objavu anđeoskog u svakodnevnom životu.

Anđeli vole tišinu i samoću. Onda ih vidim kako plešu. Zato u periodima intenzivnog slikanja i pisanja živim pustinjačkim životom, nerado razgovaram, potreban mi je mir, sklad, ravnoteža, otvoreno uho za osluškivanje, nepomućeno oko za promatranje.

Moj put nije jednostavan. To je često samotnički put potpune posvećenosti i predanosti u kom se žrtvuju mnoga mala zadovoljstva svakodnevice. No, to nije važno, jer je pročišćenje od nebitnog.

Ono što mi zauzvrat dolazi, što pokušavam bojom opisati i riječima naslikati nosi uvijek određene poruke. Važno mi je da ih prenesem jer govore o svjetlosti i dobroti, miru i ljubavi. O tome da je važno sačuvati čisto srce i čiste ruke, ali i igrati se, radovati se, biti dobar, biti plamenit, uljepšati svijet.
Moji Anđeli podsjećaju nas na to da postoje vrijednosti koje treba poštovati da bismo poštovali sebe, našli svoj mir a u svoju dušu unijeli svjetlo.
Oni kojima su te poruke namijenjene u njima će se naći i prepoznati.

Prvi u nizu mojih Anđela nastao je 1998 godine. Prelijepi i vječni još uvijek se roje na mojim slikama, jednako me inspiriraju i ohrabruju da nastavim priču o njima. Da kroz riječi i boje izrazim svoje najdublje poštovanje i zahvalnost čudu života.

Anđele sveti, u kuću u koju uđeš unesi
Mir, svjetlo i blagostanje
A dušu kojoj si namijenjen
Ispuni ljubavlju, dobrotom i milošću.

Edit Glavurtić

Kako je sve započelo ili, TZAPHKIEL anđeo smrti