|
Srijeda, 21 Siječanj 2009 20:13 |
 | Mrka, šutljiva zemlja – i ledeno, sivo nebo. Anđeo zime briše iz pejzaža sve nevažno, uklanja sve bujno i bogato što zemlju uljepšava. Nestaju mirisi, zvuci, boje… Sve se uvuklo u sebe, ostala je samo pročišćena jasnoća bitnog. Ništa ne odvlači pažnju pogledu usmjerenom u nebo.
Nad zemljom – mir i tišina. Sve što se događa, događa se unutra, pod površinom, gdje sjeme spava i čeka tople dane. Zemlji je potrebna zima, kao što joj je potrebno ljeto. Čovjeku treba mirovanje i počinak, jednako kao i aktivnost stvaranja.
Anđeo zime vodi me u odmak, molitvu, meditaciju, sanjarenje… Potiče me da gledajući nebo istražim vlastitu dubinu i pustim da se sjeme novih kreacija razvije u tišini. Da naučim jednostavno biti. Osluškivati i čekati. |
|
|
|
Subota, 17 Siječanj 2009 04:29 |
 | Anđele dragi kroz noć me vodi U tami ruku mi daj. Kad put se gubi i ne znam dalje Ti me ne napuštaj.
Sate tjeskobe, samoće, zebnje Kad se u dušu uvuče strah Obasjaj nadom, osvijetli vjerom U tamu unesi svjetlosti dah.
U Tvojoj blizini nestaju sjene Odvući neće me života vir Ostani sa mnom sada i uvijek Vrati mi hrabrost, snagu i mir.
|
|
|
Srijeda, 07 Siječanj 2009 08:34 |
|
Tko zna kada i kako je zapravo sve počelo. Pripremalo se dugo, godinama i javljalo u kratkotrajnim bljeskovima potrebe da materijaliziram viziju Anđela koji me pratio još od najranijeg djetinjstva. Toj sam se potrebi svjesno i uporno opirala.
Čini mi se kao da su sve godine mog života zapravo bile priprema za trenutak u kojem ću naslikati svoga prvog Anđela.
Lijep i bolan, težak do nepodnošljivoga, trenutak je to koji me nepovratno promijenio i usmjerio moj život u sasvim drugom smjeru. Da bih ga mogla protumačiti, ovu priču počinjem danima moga najranijeg djetinjstva. Provela sam ga na otoku Šolti, a u mojem malom svijetu živjeli su mama, baka i djed. Njihova skrb i ljubav davali mom odrastanju sigurnost i toplinu.
U dugim zimskim noćima na otoku u kamenom krovu bura je pjevala svoje stare napjeve, a brižna je baka nad mojim krevetićem prije spavanja izgovarala molitvu dobrom Anđelu čuvaru s molbom da me „brani od svakog zla“. U mojoj su glavici zvuci bure bili kao pjesma zlih vila koje su okružile kuću. Istovremeno, prizvan bakinom molitvom, veliki je zlatni Anđeo svojim krilima od svjetlosti obavio kuću kako nijedna zla sila ne bi poljuljala sigurnost onih koji ovdje žive, vjeruju u dobro i mole se Svjetlosti.
|
|
Više... [Kako je sve započelo ili, TZAPHKIEL anđeo smrti]
|
|
|
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 » > Kraj >>
|
|
JPAGE_CURRENT_OF_TOTAL |